5. 2. 2013.

Nekoliko činjenica o tkanju...

Ovo važi za mene, naravno, ali možda posluži još nekome, ko tek počinje da tka, verujem da oni koji se bave ovim zanatom u nekom profesionalnom smislu, ne gledaju na ove stvari ovako kao ja.
Odlučih da napišem ove stvari, jer očito uvek zaboravim ove sitnice, a ipak su bitne...


1. Kada niste raspoloženi za postavku osnove na razboj (ja imam vertikalni, i zaista ne znam kako drugačije da postavim osnovu, nego direktno na razboj, niko mi nije pokazao da li postoji opcija da se osnova prvo namesti na ramu (valjda sam dobro zapamtila izraze) tj. nasnuje, kao na horizontalnim razbojima) nema potrebe ni da pokušavate... :)
-koliko god se ja trudila da sebe nagovorim da radim, jer ili nemam šta pametnije ili jer bi trebalo, zaista ne vredi... RAZLOG- niti se mrse, zamenjujum redove...
-kada sam dobre volje, ili prosto ne razmišljam da mi je to teško baš danas uraditi, onda sve ide glatko i vrlo brzo :)

2. Kada i konačno postavite osnovu, savetujem vam da ako ste iole i malo-malčice ikakve volje, (i smireni od fijaska od gore, samo dišite duboko) da onda odradite i onaj prvi deo, pred sam početak tkanja (mi smo u srednjoj školi stavljali na samom početku običan pamučni konac za šivenje, u par redova, čisto da se osigura početak rada, kada se skine sa razboja, dok se ne vežu osnovine žice u čvor i formiraju rese :), a sada, na ovom mom razboju, vežem čvoriće, istim materijalom kao i osnova- tako mi je pokazano, pa se slepo toga držim). Pitate li se zašto?
-čisto jer će vas kasnije zaista mnogo više mrzeti :) da ovo odradite, a kada ste već stavili osnovu na razboj, tu ste, pored njega, pa će časkom i biti gotovo... danas provereno! Tako znam...


3. Ako ste odmah raspoloženi za rad sa potkom, bravo za vas, samo napred... :)
Ja moju potku moram da prvo povežem u neke duže niti, tako da kažem. Naime, ja uglavnom tkam sa otpadnim materijalom ili što bi se reklo- recikliram... Ako neko nije upoznat sa radovima od ranije, i ne zna s čim tačno tkam- može da vidi ovde... 
-ovaj deo posla je VRLO monoton, ali ga nekako podnosim :D... sednem i gledam neku seriju, i samo vežem. Istina, ne mogu baš na slepo, ali dobro...  Nekako, ovaj deo mi se sada već i ne čini toliko teškim, ali hoće, tako s vremena na vreme (pred završetak tkanja, dakako :) ) da mi pripadne muka. Onako malooooooo.
Naravno, nisam u prilici mnogo ovih vezati i spajati, odjednom, (dosadi, pa naravno) pa onda tako, uradim par redova, pa sve opet... Zamorno? -aha! :D

4. I sada, možete da tkate i tkate, dokle treba ili možete... Ja na žalost na ovom tipu razboja ne mogu da tkam više stvari od jednom, niti da pravim išta sem stazica (pokušala sam šal- seća li se iko? :) totalni fijasko, pa sam i saznala da mi treba drugačije brdo, koje ovde ne ide :P), ali dobro je što kada krene da me nervira jako (a hoće pred sam kraj, jer mi se osnovine žice prilikom promene zeva, umrse), samo završim :D i secnem.
-loše na ovom razboju je što zaista ima dosta otpada... jer fizički je skoro nemoguće da počnete na jednom kraju i završite skoro na istom mestu, napravivši krug... Hm, čudno zvuči, ali ako vidite razboj, možda i povežte o čemu pričam... Poslužila sam se slikom sa interneta, da ne bih morala da nameštam pozadinu za svoj :D to mi je veliki problem, ne znam što... Moj je identičan ovom... 

 

5. Ako ste mladi i ludi, kao ja nekada... :P onda ćete se zanositi i bojenjem potke,- u ovom postu se vide sve boje koje sam ikada imala i koristila... i ova stazica je i dalje ovako šarena, samo manjeg intenziteta :)
Ja sam naravno morala da koristim gotove boje, ali su one, zbog nemogućnosti istovremenog natapanja i potrebne količine materijala od jednom, izgledale retko kada isto :)  Što možda i nije tako loše.
-više se ne bavim bojenjem, sada su sve staze bele. RAZLOG- ovo što je bilo bojeno, s bilo kojom bojom (menjala sam proizvođača) je manje više posle nekog korišćenja i pranja, počelo jako da bledi... (jedna koju slabo koristimo kod nas kući, je izbledela i bez pranja... :P) 
Inače, jako mi je zanimljivo kada čitam i saznajem kako su nekada bojili prediva... Zanimljiv članak sam našla na ovoj stranici.
-aaa da, ako imate želju da se ipak iskušate u bojenju sami, nikako to nemojte raditi zimi. Posebno ako radite sa ovim ostacima od čarapa, kao i ja. Jeste da su lagane i tanke, ali treba to negde i osušiti :D
Ja sam inače, koristila orahovo lišće kako bih videla kako i šta će biti. Dobila sam od svetlo smeđe do tamno smeđe boje potku. I čini mi se, iako se to ne koristi za bojenje veštačkih materijala (ipak su ovo najlon čarape, kako su ih bar nekada zvali) da su mi stazice sa ovom potkom duže zadržale boju.


Inače, verovatno je svako sada pomislio kako je za sve što radiš potrebno imati dobru volju i želju i inspiraciju... Nije to daleko od istine. Ali, kod mene je recimo nekada dovoljno da imam samo inspiraciju (primećeno kod izrade sveća, i nekada upali u radu sa polimernom glinom)  i da se bar malo potrudim da pokušam da radim iako nemam volje :) i sve krene... Ali kod tkanja... nekako, zaista mi je potrebno da budem u nekoj "zen fazi"...
Verovatno zato i sve ređe viđate radove sa oznakom TKANJE. Ove stazice sam napravila čisto jer nam zaista trebaju, a kada već imam materijala i kao volje, zašto da ne...
U planu je pravljenje još par komada, manje više istih/ sličnih, ali polako :D što se kaže...

4 коментара:

mima је рекао...

Ovo je sledeca na spisku stvari koju zelim da naucim da radim, rame uz rame sa heklanjem :)

Drangulije је рекао...

Draga Mima, sva ti čast na svim ovim željama. Ja vala pokušala da heklam, ne ide mi baš, nekako sam uspela za par ogrlica (da ne kažem projekata :O) da odradim to što i jesam zamislila, ali... sada da treba opet, morala bih da gledam tutorijale, ispočetka.
A da pletem sam mislila da znam, ali pošto sam počela neki šal za sebe, uvidela sam da ni to nemam pojma, blago rečeno :D :P

Nena3110 је рекао...

Divan post, za čuvanje.
kao devojčicu, baka me naučila tkanju, ali kasnije, nisam nikada imala razboj ni priliku da tkam.
No, nikad se ne zna.

Drangulije је рекао...

Snežana, nadam se da ćeš naći opciju da sedneš na razboj opet...
Ako ništa, možda i neki običan drveni ram, sa ekserima :D može da posluži... čisto da se prisetiš kako te je to baka učila.