11. 11. 2010.

Oblaci < 3

Presabiram utiske trenutno. Razmišljam šta mi je pametno činiti... Da li i dalje raditi sve ovo, ili nešto promeniti...
Ovako kako je do sada bilo, definitvno ne ide. Nema efekta...
Pričam o prodaji stvari koje pravim... :) Malo sam počela nekako nekoncipirano... :) ALI to sam ja... pisanje mi nije jača strana...

Pošto sam ostala bez posla... o čemu sam već i ranije pisala... ovo što je nekada bio hobi, u periodu između dva posla, bi trebalo da mi bude zanimanje... ALI, ALI... pošto meni prodaja ne ide, kao što sam gore pomenula... (i to ni preko interneta, niti ovako uzivo- nikada nisam umela ništa da prodam, niti znam kako se to radi, prosto sam smotana što se tiče toga- te nisam ja ni sama prodavala nakit i druge drangulije... prodaju je vršila drugarica) sada ne znam šta da radim, te je glavno mozganje upravo oko toga, vredi li i dalje da pokušavam...

Dok se sve to o čemu mislim ne iskristališe u mojoj glavi (a to ume da bude dug period), a da ne bih zapostavila svoj blogić :) postavljam slike nastale još letos... kada je nebo bilo raspolozeno i kada su se oblaci igrali...
Slike su još posebno obrađene... i meni se ovakve više dopadaju nego originali...



13 коментара:

Silvija Patak је рекао...

Uh, znam kako ti je :/ ali to je samo losa faza ... Ovo je divan hobi i nemoj da prestajes ... Pokusaj da pronadjes neku galeriju ili neki butik gde bi mogla da izlozis svoje radove ... Mada je interenet prodaja i meni u zadnje vreme bas stala : ( Mozda je nasao tako neki bzv period svima nama ...

bensedin art је рекао...

Nemoj da se predaš, samo napred, neka vrata će se već otvoriti!

Анониман је рекао...

Nemoj da odustajes,nada mora da postoji,da nema nje,svi bismo vec bili na dnu nekog velikog dna.... Imala sam i ja takvih faza,ne predaj se,svrati do mog bloga da pokupis nagradu u postu "Me encanta tu blog!",veliki pozdrav,
Raki

heklica је рекао...

Ne kloni duhom! Takvih perioda ima u svakom poslu, bez obzira na to čime se baviš.

Unknown је рекао...

Uzivam u druzenju sa Tobom!
Dodji po nagradu `kod mene` na blog!

Rada Danilovic је рекао...

Draga moja...na tvojim fotografijama sunce se probija kroz oblake a tako će se i tebi ukazivati prilike da nešto konkretno uradiš sa prodajom...definitivno ne treba da odustaneš jer to je ipak najlakše?! Ja sam probala na sto strana da prodam nešto i ide polako i ne gubim nadu...potrebno je mnogo vremena i strpljenja ali ako imaš viziju onda moraš uspeti!

Lenka је рекао...

Ma to je samo faza, RadArt je upravu da su ove tvoje prelepe fotografije odličan pokazatelj da dolaze bolji dani :D.

Trgovina je zanat koji se uči!
Najbolje je kada u kraju u kome živimo nađemo još nekoga ko se bavi ovakvim stvarima, organizujete se u udruženje, zacrtate ciljeve i neki okvirni stil koji ćete forstirati u vizuelnom smislu na stvarima koje proizvodite. Npr. neko pravi tašne, ti praviš narukvice i ogrlice koje po stilu idu uz te tašne i to onda udruženim snagama dalje nudite svoje proizvode, organizujete lokalne sajmove umotvorina i sl. tražite od opštine kao udruženje koje podstiče lokalni razvoj pomoć, ali budite uporni. To je jedini način za uspešnije bavljenje ovakvim stvarima, crafteri na zapadu žive baš od ovakvog tipa udruživanja!
Sve je u ličnoj inicijativi i smislu za organizaciju :D.

Drangulije је рекао...

Veliko hvala svakoj ponaosob. Vase reci mi bas puno znace, mozda i niste svesne koliko ste mi pomogle da se pridignem, i da idem dalje...
Sta bih ja bez vas? :)

Za sve veliki :*

Biljana је рекао...

Zao mi je, znam kako ti je...nije lako.Nemam nikakav pametan savjet, osim da budes zdrava, vesela i pozitivna. Bit ce bolje, znas onu narodnu: poslije kise, uvijek dolazi sunce. Zelim ti uskoro veliko sunce:))
Pusa

Nena3110 је рекао...

Vrednice moja, prodaja teško ide svima, ili uopšte ne ide, samo, znam da je to slaba uteha nekome ko je bez posla, a i za prodaju se treba mnogo angažovati, staviti masku i obilaziti sve gift shopove, galerije, i slične dućane.
Želim ti puno uspeha i sreće, a u međuvremenu, poigraj se sa nama, imaš nagradicu na mom blogu:)

Уранија 3811 је рекао...

Slažem se sa svim što su rekle kreativke...lako je nama kojima je ovo baš pravi hobi..Ali zato samo upornost i vera u sebe će te podići i odvesti dalje u tvojoj zamisli cele ove priče.LJudi danas malo imaju sluha za lepe i divne stvari koje radiš,unikati...jer slično mogu kupiti kod K...za,zar ne? Ni to neće biti večno,a tebi će biti tuga jednog dana što nisi bila upornija i strpljivija...Guraj dalje,svi su uz tebe.Pozdrav iz Užica.

Анониман је рекао...

Eh, vidim, ima nas više zbunjenih i nezaposlenih!? I ja se borim i često sam u nedoumici - koliko mi god bilo drago raditi nakit toliko mi to oduzima vremena, a i novaca jer repromaterijal ipak košta! A opet, kad nešto prodam sam u sedmom nebu i puna poleta. Dogodi se nekad da tjednima nemam narudžbu i onda mučim samu sebe koliko se to isplati.... ali čim se izgubim u perlicama, tkaninama, drvcima i ostalim stvarčicama na mom 'urednom' stolu i kad ni ne osjetim da sjedim za njim par sati i da sam napravila svašta nešto i da sam putem uživala sjetim se da ipak vrijedi to čime se bavim! Kad već nema posla, dobro se maknit od crnih misli i bavit se nečim što te ispunjava.... pa makar prodaja trenutno stoji.... ne valja stvari forsirati - doć će to samo od sebe!

Drangulije је рекао...

Da, imas pravi skroz :) Ipak je vazno nesto raditi... a posto me to ispunjava, onda sam odlucila da sebi ipak ispunim neke hirove :) tu i tamo...
Sto se tice osecaja kada nesto prodas... SKROZ te razumem... Taj osecaj je prosto nezamenjiv... i daje ti energiju da ides dalje...